Nestade gaćica iz mog vida,
duša mi se, sama, kida,
nalazih se, samo korak,
od novog blama i stida…
.
Oprema za plažu ’otrča’ sama,
stvara se neka nova drama,
za kupaće kostime nema ni reklama,
prepuno kupalište golišavih dama…
.
Izgubila sam bikini – devojke čuh glas,
pobegoše gaće od kupača,
dolazi i do ’teškog’ plača,
Bože, što pre spasi nas…
.
Odšetaše kostimi, odjezdiše gaće,
niti jedan turista ne nosi hlače,
lepa cura počinje da plače,
jer turisti, opremu, ne oblače…
.
Odjednom nagost zavladala,
panika k’o da ruši se Avala,
niko više, bikini, ne viđa,
boja kostima nit’ plava, nit’ riđa…
.
Svi ’kostimi’ u boji su kože,
Suvišne gaće – kupači se slože,
gaćice nemaju gde da pazare,
novi ’kupaći’ ne košta ni pare…
.
Ni boja se više ne vidi,
krpica se, nijedna, ne broji,
kupači u belom, preplanuli, goli,
grupa turista gaćice ne voli…
.
Milije im da, nagi, leže i sede,
te ’gaćice’ nikad da izblede,
kostimi šareni ne postoje više,
strah od nagosti odavno se briše…
.
Draga i ja u pesku smo vrelom,
tufne od sunca na telu belom,
za dva dana cura je preplanula,
’kostim’ košta dinara nula…
.
Jeftinije ne mož’ ni da bude,
al’ uvek imaš one što kude,
teško im objasnit’ da gaće se gube,
kupači ne trpe tkanine grube…
.
Klizi telo, uranja u more,
očas se, uspomene, stvore,
turisti gaćice ne suše,
industriju kostima rešili da sruše…
.
Vabe ih, mame, prodavci razni,
Jeftine gaćice, bikini šareni,
ali, kupačice, ti glavu okreni,
naga lepoto priključi se meni…
.
Nema šta da tražiš u damskom ’odelu’,
Jer zašto da nosiš suknjicu belu ?
sasvim nepotrebno oblače marku mode,
Lepše je, golišav, otrčat’ do vode…
.
U vodi banja, tamo je Tanja,
Geza nas, uvek, malo zeza,
Što pre da skineš svu opremu,
najjaču, za sunčanje, ponesi kremu…
.
Kapljice rose gola tela,
drugarica moja zove se Jela,
sasvim druga Milica beše,
plave oči, s obale, smeše…
.
.
Iskreno
Sale Naturale, Novi Sad
Esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”
